Mjesto Makarska - destinacija za privilegirane

Prvi spomen antičkog naselja Inaronia, kao stanice na obalnoj cesti Salona - Narona, donosi Tabula Peutingeriana u prvoj polovici IV. st., a postojanje naselja potvrđuju i arheološki ostatci. Antički nalazi na poluotoku sv. Petar, središnjem gradskom trgu, u blizini franjevačkog samostana i uz Donju luku svjedoče da je današnji grad nastao na mjestu nekadašnjeg rimskog, a možda i starijeg pretpovijesnog naselja.

U aktima salonitanskog sabora od 04.05.533. navodi se Mucurum kao mjesto u kojem je utemeljena biskupija. U Revenatovu itineraru iz VII. st. naselje se spominje i kao Aronia, id est Mucru. Tijekom VII. st. hrvatska plemena zaposjedaju primorje od rijeke Cetine do Neretve. Bizantski car Konstantin Porfirogenet polovicom X. st. u svom djelu "De administrando imperio" naziva ih Arentanima (Neretvanima), a njihovu zemlju Paganijom. U istim izvorima se navodi županija Mokro - "koja blizu mora ima lađe" (prevedeni citat).

Upravo je stoga mletački dužd Petar Kandijan izvršio veći pohod protiv Neretvana koji su Mlečanima ometali plovidbu Jadranom. Dana 18.09.877. kod Makarske se odigrala značajna pomorska bitka u najranijoj hrvatskoj povijesti. U žestokom sukobu stradalo je mletačko brodovlje, a sam dužd izgubio je život. S obzirom na značaj ove bitke za hrvatsku povijest, u demokratskoj Republici Hrvatskoj ovaj dan se slavi kao Dan Hrvatske Ratne Mornarice. Građani Makarske i njenog primorja sve do početka 2. svjetskog rata štovali su taj dan prigodnom manifestacijom. Bacanjem vijenca u more odavana je počast hrabrim Neretvanima i svim hrvatskim mornarima. Jedriličarski klub "Bura" iz Makarske je 1994. g. pokrenuo inicijativu oživljavanja ove tradicije te je u okviru sveopće proslave dana Hrvatske Ratne Mornarice organizirana jedriličarska regata Hrvatskih mornara na ruti Makarska-Vrbovska-Makarska. Tako je ova tradicija Makarskog primorja 1994. g. ponovno oživljena.

Moć Neretvanske kneževine polako se gasi u XIII. st. U narednim stoljećima u borbama za vlast smjenjivali su se bribirski knezovi, bosansko-hercegovački vladari, ugarsko-hrvatski kraljevi i Venecija. U vremenima koja slijede većina dalmatinskih gradova razvija se pod okriljem Mletačke republike, a Makarska postaje poprište borbi mletačko-turskih interesa.

Pod današnjim imenom Makarska se prvi put spominje 1502. g. u dokumentu fočanskog kadije Muhameda Musina. U to doba Makarska je bila jedina turska luka na Jadranu, središte nahije Primorje i u njoj su Turci držali vojsku i svog predstavnika emina. Najveću pozornost posvećivali su održavanju "skele" - preko koje se obavljala trgovina Turske sa zemljama na Jadranu. Kako bi grad zaštitili od mletačkih napada Turci su sredinom XVI. st. utvrdili Makarsku s tri kule povezane obrambenim zidovima koje je projektirao majstor Hajrudin, isti onaj koji je projektirao znameniti kameni most u Mostaru. Njihov izgled sačuvan je na grafici mletačkog kartografa G.F. Camozia iz 1572. g., što je i najstariji sačuvani izgled grada Makarske. Na poluotoku sv. Petra uočljiva je istoimena crkva, a na istočnoj strani izvan gradskih utvrda već je postojao franjevački samostan s crkvom sv. Marije. Već 1646. g. ovdašnje plemstvo i narod Krajine priznali su vlast Venecije a tek 1681. g. je Makarska de facto pripojena Veneciji. Pod stogodišnjom vladavinom mletačkog lava nastajali su temelji budućeg grada. O izgledu grada u tom razdoblju svjedoči talijanski putopisac Alberto Fortis koji se divi ljepotama novih zgrada i trima zvonicima. Krajem XVII. st. u baroknom stilu obnavlja se crkva sv. Petra. Prvi put u izvorima se spominje već u XIV. st., a nakon toga su je porušili Turci. Obnavlja se i proširuje franjevački samostan. Za vrijeme biskupovanja Nikole Bijankovića, koji je i najzaslužniji što grad zadobiva suvremene vizure, počela se graditi i katedralna crkva sv. Marka, posvećena 1766. g. Pred njom je oblikovan veliki trg i 1775. g. izgrađena kasnobarokna česma. Na obali se 1758. g podiže crkva i oratorij sv. Filipa Nerija. Zahvaljujući razvoju trgovine i stjecanju dobara grad Makarska se širi i prema zapadu. Mlado plemstvo gradi raskošne kuće i palače u stilu dalmatinskog baroka. Vrijedno je spomenuti baroknu palaču obitelji Ivanišević u istočnom dijelu stare jezgre grada te palaču obitelji Tonolli u kojoj se danas nalazi Gradski muzej. Ugovorom u Campoformiju 1797. g. Makarska je pripala Austriji da bi Požunskim mirom 1805. g. potpala pod francusku vlast. Francuska je vlast novim mjerama nastojala podići razinu školstva, gospodarstva i infrastrukture. Iz tog vremena se sačuvao obelisk podignut u čast francuskog maršala Marmonta koji se danas nalazi na zapadnom ulazu u grad. 1813. g. Makarska je ponovo pod austrijskom krunom. U XIX. st. slobodarski duh Makarana prihvaća ideje Hrvatskog Narodnog Preporoda. Nije slučajno da narodnjaci upravo u Makarskoj među prvima u Dalmaciji dobivaju političku prevlast na izborima i u javnom životu i to 24.10.1865., na dan kojega danas slavimo kao Dan grada. Krunu narodnih težnji k sjedinjenju hrvatskih zemalja čini svečanost 1890. g. u povodu podizanja spomenika fra Andriji Kačiću Miošiću, rad kipara Ivana Rendića. Tijekom XIX. st. čitaonice i knjižnice su središte društvenog, javnog i političkog života primorskih gradova, pa tako i Makarske. Zahvaljujući nadbiskupu Antunu Kadčiću, Makarska je prva u Dalmaciji imala javnu gradsku biblioteku već sredinom XVIII. st. Na toj tradiciji razvija se kasnije kulturni i javni život. Za vrijeme austrijske vladavine podižu se nove kuće i javne zgrade. Iznad crkve sv. Marka nalazi se zgrada "stare škole", građena u drugoj polovici XIX. st. za glagoljaško sjemenište. Danas se u njoj nalazi Gradska galerija Antuna Gojaka, Gradska knjižnica, Osnovna glazbena škola, uredništvo gradskog glasila "Makarsko primorje" i lokalna radio postaja "Radio Makarska Rivijera". Na Maloj obali "Marineti" se nalazi palača plemićke obitelji Kačića - Peke, s kraja XIX. st. s oblicima utvrđenog neorenesansnog dvorca. O tadašnjem aktivnom društvenom životu svjedoči nam postojanje kazališta, filharmonije, dramskih i pjevačkih društava. Iz filharmonije je proizašla Gradska glazba, a u prvim godinama XX. st. osniva se niz sportskih društava kao što su veslačko, planinarsko, nogometno...

Zbog svoje ljepote, urbane uređenosti i prirodnih pogodnosti već u počecima XX. st. bilježimo korijene onoga što danas nazivamo turističkim managementom. Zahvaljujući turizmu danas grad Makarska s 15000 stanovnika osuvremenjuje infrastrukturni, gospodarski, zdravstveni, turističko-ugostiteljski, športsko-rekreativni i kulturni sustav.