Morska solana

Povijest Stonske solane seže unatrag 4000 g. Najstarija je u Europi, a i najstarija u svijetu, od onih koje su još u radu. Od tada pa do današnjih dana sol se u njoj proizvodi na isti način, uz pomoć mora, sunca i vjetra. Takve solane u cjelini predstavljaju dragocjeni spomenik ekonomske djelatnosti ljudi u prošlosti, a budući da se još koriste, ostaju svjedočanstvom kontinuiteta čovjekova rada u najčistijim ekološkim uvjetima.

• Za vrijeme Dubrovačke Republike upotrebljavali su se bazeni sv. Vlaho i sv. Lazar, s granitnim dnom iz kojega se vadila najčistija sol i slala na bečki dvor
• Stonska je sol jedinstvena, jer jedino ona nema gorčinu i nisu joj potrebni aditivi protiv zgrudnjavanja
• U novije vrijeme se iz stonskih bazena prosječno dnevno skupi ("ubere") od 30 do 100 tona soli. Najveća količina proizvedene soli bila je 1611. godine u iznosu od 96.642 modija (težinska vrijednost modija kao mjere iznosila je 62,5 kg), u vremenima kada se sol plaćala u zlatu. Mjesta koja je priroda podarila položajem uz more, podarila je i bogatstvom nadohvat ruke!
• Sol - bijelo zlato iz mora koje u srednjem vijeku nije bilo samo vrlo cijenjeno sredstvo plaćanja, već su se zbog nje vodili ratovi i formirali važni trgovački putevi
• Svi sudionici "berbe" soli dobit će na odlasku poklon paketić - originalni suvenir, vrećice napunjene solju čuvene stonske soli
• Napomena: obvezno sa sobom ponijeti osobne isprave (zbog mogućeg prelaska granice sa susjednom državom - ako se prijevoz izletnika bude organizirao kopnenim putem)

Stonski zaljev podijeljen je u plitke međusobno ograđene bazene u kojima morska voda stoji, zagrijava se sunčevom energijom i postupno isparava uslijed stalne visoke temperature i strujanja zraka. Na dnu bazena ostaje sjajnobijeli talog kristala soli koji se potom drvenim lopatama skuplja, točnije "bere", i tovari na kolica.

Sol se bere iz devet bazena izgrađenih za vrijeme Dubrovačke Republike. Bazeni su dobili imena po svecima. Tako se kristalizacijski bazeni zovu sv. Frano, sv. Nikola, sv. Baltazar, sv. Marija, sv. Antun, sv. Josip, sv. Ivan, sv. Petar i Pavao, a jedan je bez imena. Za vrijeme Dubrovačke Republike upotrebljavali su se još bazeni sv. Vlaho i sv. Lazar, s granitnim dnom iz kojeg se vadila najčistija sol i slala na bečki dvor, a oni sada služe kao službenice glavnim bazenima za kristalizaciju.

U usporedbi s morskom solju nekih drugih zemalja, stonska sol već na prvi pogled pokazuje svoju posebnost: posve bijela i sjajna, jasnije od ičega svjedoči o čistoći mora iz kojeg se dobiva.

U gospodarskom životu grada Stona i Dubrovačke Republike proizvodnja, promet i trgovina solju imali su izuzetno važno mjesto. Svoj prosperitet Republika je dobrim dijelom temeljila na proizvodnji i trgovini ovim važnim, u srednjem vijeku strateškim proizvodom. Prihodom od soli Dubrovčani su mogli podmiriti godišnji danak Turskoj. Stoga ne začuđuje da su Dubrovački statuti brojni. Članci donose odredbe o soli, posebno o zabrani njena izvoza. Sezona rada je trajala od travnja do listopada, a proizvodnja od početka svibnja do konca rujna. Stonska solana ima svoju razvojnu putanju i povijesnu nit i nakon pada Republike 1808. g. Riječ je o kratkotrajnom razdoblju francuske uprave te austrijskom razdoblju do 1918. g., između dva svjetska rata (1918. - 1941.) pa sve do ovih naših dana.

Najbolji izletnički programi su ljeti kada solana radi punim kapacitetom!