Oaza mira - Pustinja Blaca je bila glasovita glagoljaška pustinja, podignuta uz
visoku, strmu liticu. Danas je Blaca jedno od najljepših bračkih izletišta.
Mnoga znanstvena i putopisna pera to su već odavno zabilježila.
Sav zbroj blatačkih uspomena sačuvan u blatačkom ambijentu predstavlja izuzetan
doživljaj prošlosti, što ne ocrtava samo Pustinju Blaca već pruža bolji uvid i
u način življenja u Dalmaciji. Danas je samostan širom otvoren za posjetitelje
i zasigurno vrijedan posjeta
Dvadesetih godina XX. st. izgrađen je opservatorij opremljen knjižnicom,
instrumentima i teleskopima, među kojima se ističe teleskop koji je dugo
vrijeme bio najveći u zemlji
Izlet je organiziran brodovima
Napomena: Do samostana se zbog nepristupačnosti može stići jedino pješice i to
za oko jedan sat hoda uređenom planinskom stazom, što svaki pojedinac mora
uzeti u obzir
Pustinjački samostan u Blacama po svojoj prošlosti i položaju jedinstven je
spomenik kulture na našoj obali. U njemu se kao rijetko gdje doživljava
jedinstvo i sraslost prirode i života koji se svojom upornošću ukliještio u
odvojeni kutak otoka, zatvoren među hridima i strmim padinama, vezan uz škrti
sloj obradive zemlje. Tu se nastanila zajednica pustinjaka koji su 1551. g.
izabrali to mjesto, bježeći u strahu pred Turcima iz svojih rodnih Poljica.
Svećenici glagoljaši zajedno su sa svjetovnjacima živjeli u čvrstoj zajednici,
obrađujući zemlju i čuvajući stoku. Smrću Don Nikole Milićevića 1963. g.
završava slijed svećenika i upravitelja samostana i možemo reći da je to bio
ujedno i svršetak neprekidnog života pustinjačkog samostana u Blacama.
Mala blatačka pustinja nosi u sebi veliku spomeničku vrijednost. Iz tog dugog
životnog razdoblja možemo izdvojiti nekoliko zanimljivosti vezanih uz samostan.
Crkva je sagrađena 1588. g. u renesansnom stilu i posvećena je Marijinom
Uznesenju. S etnografskog gledišta, posebno je zanimljiva kuhinja s prostranim
otvorenim ognjištem (kominom), kao rijedak očuvani primjerak skupnog
obitavališta. Taj komin možda najvjernije odražava život u Blacama, jer je
ostao nepromijenjen od te prošlosti do današnjih dana. Takav izuzetno prostran
oblik morao je odgovarati potrebama zajednice. Na njemu se nije samo kuhalo,
nego i za dugih zimskih večeri razgovaralo i dogovaralo, prepričavalo o prošlim
vremenima i događajima uz toplinu i osvjetljenje plamenova vatre. Komin je bio
duša Blaca. Na njemu se vatra nije gasila kroz cijelu godinu, a gasila se i
nanovo palila na Veliki Četvrtak kada se blagoslivljao oganj, što se običavalo
sve donedavno. Južno od kuće s kuhinjom je prizemnica s krušnom peći i
dimnjakom na kojem je uklesana godina gradnje 1750. Kompleks stambenih zgrada
je pretvoren u muzej, a unutar tih prostorija se čuvaju namještaj i predmeti
rabljeni kroz razna stoljeća postojanja ovog eremitaža, ove pustinjačke
nastambe, "samostana". Neobično su velike drvene zdjele iz kojih su jeli
poljodjelci, alat, pribor za ognjište, pčelarstvo, vinogradarstvo i drugo. U
nastojanju da se unaprijedi poljoprivreda i stočarstvo, gradi se 1905. g.
pčelinjak kakvog po obliku i načinu uzgoja pčela nije bilo u Dalmaciji.
Dvadesetih godina XX. st. stvorena je zvjezdarnica - opservatorij, opremljena
knjižnicom, instrumentima i teleskopima među kojima se ističe teleskop koji je
dugo vrijeme bio najveći u zemlji. Bogata zbirka starinskog oružja pružala je
sigurnost stanovanja u toj pustoši u vremenima u kojima se mogao očekivati i
napad gusara s mora.
Sav ovaj zbroj blatačkih uspomena sačuvan u blatačkom ambijentu predstavlja
izuzetan doživljaj prošlosti, što ne ocrtava samo Pustinju Blaca već pruža
bolji uvid i u način življenja u Dalmaciji. Danas je samostan širom otvoren za
posjetitelje i zasigurno vrijedan posjeta!
Pošalji ovu stranicu 
Ispiši ovu stranicu 
Pošalji E-razglednicu 